U Bohumu konačno nalazimo kamion Atego 818 2005 godište sa utovarnom rampom u odličnom stanju, drug daje kaparu da se ujutro završe papiri i col table dok mi dođemo, a onda idemo u grad da se smjestimo:
Pogled iz hotela:
Hauptbahnhof i ICE voz:
Inače na ovim stepenicama su do kasno u noć sjedili neki klošari pili pivo svirali gitaru i pjevali ili bolje reći dernjali se da bi se na kraju i potukli pa ih je konačno policija rastjerala. To je valjda cijena spavanja u centru grada.
Pošto je centar odmah sa druge strane željezničke stanice otišli smo malo da prošetamo. Hotel od centra dijeli samo jedan podvožnjak ispod pruge koji je inače pun klošara koji piju iz onih zamotanih boca ko u američkim filmovim, nisu agresivni ali smo ipak u povratku išli kroz željezničku stanicu.
Malo gradskog prevoza koji je zajednički za Bohum i Gelzenkirhen otud i naziv (BOchum GElSenkicher TRAnsport):
Iznedadio me centar Bohuma koji je zaista veliki, lijepo uređen i pun života za razliku od Bilefelda koji je iako veliki grad ipak uspavana sjevernjačka vuko*ebina.
Ujutro krećemo opet radovi na putu i petljavina sa navigacijom, dolazimo na plac u 9, a papiri nisu gotovi. Tu čekamo još 4 sata da konačno završe papire i razgledamo pošto tu na jednom mjestu ima preko 10 auto-placeva i 5-6 velikih otpada, ono što upada u oči da u Bilefeldu na auto placevima bukvalno nemaju ni kapije a u Bohumu (ustvari to selo se zove Gerte 7-8 kilometara od centra Bohuma) visoke ograde, bodljikava žica, reflektori i kerovi
Vrvi od arapa i cigana koji su isti ko naši samo voze bolja kola.
Atego čeka na col table:
Posle toga nas neka žena vodi na carinu u Dortmund da uzmemo papire i idemo, međutim zaboravili su nam dati izjavu o preferencijalnom porijeklu vozila pa se vraćamo nazad u Bohum i tek oko pola četiri uspjevamo da krenemo. Odatle sam ja vozio drugovog pasata (2.0 TDI 140 KS) do Kranja pa nemam slika sa tog dijela. Tu sam se prilično napatio vozeći 90 na sat sve do Karavanki da bi mogli da se pratimo. Sve desnom trakom a šleperi sviraju, ablenduju, pretiču, još kad je pala noć i počela neka kišurina pa radovi na putu (na koje me navigacija za divno čudo blagovremeno obavjestila), haos totalni. Kad smo ušli u Austriju kod Salcburga smo svratili na pumpu da spavamo, pun parking ko oko a do mene lik parkirao Voyagera, navukao zavjese i *ebe pa razvaljuje
jedva sam zaspao od buke
Na ulazu u Karavanke paklena gužva stajali smo preko sat u koloni i konačno dolazimo u Kranj i tu pijemo jutarnju kaficu i mjenjamo se.
Kolega u akciji:
Opet problemi sa navigacijom, odnosno ja nisam kad sam izašao iz auta prebacio navigaciju sa centra Ljubljane na GP Obrežje misleći da će to drug da uradi a on nije misleći da sam ja već prebacio. Tako nas je poslala u centar:
Na sreću na vrijeme smo skontali i okrenuli se. Jedan LPP:
Dalje se više nije ništa zanimljivo dešavalo osim što nam je policajac na Bregani prodao foru za idući put ali srećom nije nas skupo koštala
Ostatak puta sam uglavnom kunjao tako da slika više nemam. Oko osam smo stigli na carinu u grude gdje smo završili špediciju i ostavili kamion i stigli kući oko jedenaest, nakon 31 i po sat od polaska. Inače cijela tura je bila oko 4000 kilometara.